Sve ti je dozvoljeno, radi mi šta želiš, samo me vodi što dalje od ovih ljudi. Tako su bezlični, tako prazni, vode besmislene razgovore i živote, ne cene tuđe mišljenje i ne znaju svoje. Pišem ti ovo po hiljaditi put, ali napisaću ti još toliko, sve dok ne uslišiš moje molitve ja ću te vapajem … Continue reading Uzmi me
Month: December 2014
Pogledaj me
Pogledaj me dobro, kaži mi šta vidiš? To su ruševine nekada jake ličnosti. Svaka cigla značila je osobinu, sada su neke nestale zauvek. A neke polovične... Ne, to se ne može obnoviti. A i da može ostaje gorka uspomena, kao porušen most zahvaljujući bombardovanju... Pogledaj i kaži nije li ti žao da kao zlikovac sada … Continue reading Pogledaj me
Površno
Da, jeste, tako je... Pišem onako, površno, ne opisujem, ne sređujem, kako je izašlo iz srca, tako je... Da, pričam površno, ne mogu da te slušam kako se samo žališ, kako hoćeš sve da zapališ, a u stvari nemaš muda ni da opsuješ u sebi... Da, mislim površno, tako mi je lakše, nego da dubokoumno … Continue reading Površno
Čemu da se nadam?
Imali smo nekada sve... Učili smo da stvari koje ne valjaju ne valja raditi, nešto smo probali, nečega smo se pazili. Družili smo se. Imali jedne druge. Učili o pravim vrednostima i njih smo primenjivali. Bili srećni...čini mi se da ta vremena, prošla nikada neću preboleti... zbog čega su morala proći? Sada živimo u drugom … Continue reading Čemu da se nadam?
Stvarnost
Obojena stvarnost, hvala tabloidima, svi su lepi, hvala steroidima, svi krasni, svi budni, oko srca im je lako, poštovaoci lika i dela dnevnih novina se pitaju, "A zašto meni nije tako." Naslovne strane, kao dzelati, vrebaju svaku greškicu grešnika, traže dlaku u jajetu i pune glavu plastičnim operacijama, rodjendanima dece poznatih kriminalaca i političkih pajaca... … Continue reading Stvarnost
Ovde
Jednostavno, ne mogu više. Gušim se. Sve je puno stereotipa i lepog ponašanja. A u stvari su sve, samo se ne ponašaju lepo i veoma su, kako da kažem, prave gnjide. Samo gledaju sebe, druge ne čuju. Spolja izgledaju kao najsjajniji ljudi, a unutra su prave truleži i mrtvi su. Nemaju ni trunke života. Nemam … Continue reading Ovde
Razumite me, ljudi!
Razumite me, ljudi, treba mi mir, samo se sklonite od mene. Razumite me, ljudi, pomeite se, hoću da budem sama sa sobom. Bežite od mene, svega mi je dosta, preko glave mi je galame, glasova i zvukova. Razumite me, ljudi, ne čujem sebe, samo vaša baljezganja i pričanje u vetar. Prestanite da me gušite svojim … Continue reading Razumite me, ljudi!
I to je život
Moraš da se rodiš. E onda, moraš da učiš TU i TU školu, moraš da ideš i u TU i TU školu, moraš svirati TAJ i TAJ istrument, moraš učiti TAJ i TAJ jezik, moraš se ponašati po bontonu, moraš pričati PRAVILNO, nisi valjda SELJAK. Moraš biti uspešan kao tvoji roditelji, nemoj da ih BRUKAŠ. … Continue reading I to je život
Nadam se
Nadam se da si negde srećan, da imaš svoj mir i slobodu, nadam se da te ne proganjaju demoni iz prošlosti naše. Nadam se da više ne lomiš flaše, dušu i da nežnosti imaš pored sebe, da ti u srcu ne manjka ljubavi. Verujem da još žariš tim tvojim plavim očima, u kojima ti se vidi … Continue reading Nadam se